Objave - zanimljivosti
Josip Torbar − vrstan promicatelj meteorologije
Josip Torbar (Krašić kraj Jastrebarskoga, 1. travnja 1824. – Zagreb, 26. srpnja 1900.) bio je hrvatski prirodoslovac, pedagog i političar. Njegovom zaslugom je 1. prosinca 1861. započeo s radom prvi meteorološki opservatorij u Hrvatskoj na Griču 3 u Zagrebu koji bez prestanka radi i danas.
Obrazovanje
Iako je najprije studirao filozofiju i bogoslovlje u Zagrebu, zaredio se za svećenika (1849.) i želio što prije dobiti kapelaniju negdje u Hrvatskoj. Životne okolnosti mijenjaju njegovu odluku uz uvjerenje da čovjek može svugdje za crkvu i svoj narod raditi, ako mu je namjera iskrena da radi. Najprije je radio kao suradnik Katoličkog lista, a nakon reforme školstva (1850.) koja je uključivala i nastavu na hrvatskom jeziku pozvan je (1851.) da kao namjesni učitelj predaje u računstvo i fiziku u zagrebačkoj gimnaziji. Stoga odlazi na stručno osposobljavanje u Beč gdje polaže (1852.) za učitelja na gimnazijama iz fizike i matematike s hrvatskim i njemačkim jezikom.
Dolazak na Grič
Od kraja 1854. radi kao profesor fizike i prirodopisa na novootvorenoj Zagrebskoj maloj realki na Griču 3 u Zagrebu, a u dva navrata bio je i njezin ravnatelj (1858. – 1867., 1873 – 1890.).
Torbar je imao široki spektar interesa, no prema bilješkama suradnika i prijatelja Andrije Mohorovičića s najvećim veseljem bavio se upravo meteorologijom. Tako je Torbar zaslužan što opservatorij na Griču 3, danas u sklopu DHMZ-ove mreže meteoroloških postaja, ima povijest dužu od 1,5 stoljeća. Obzirom da su 1859. prestala meteorološka mjerenja na prvom katu Klasične gimnazije na Katarininom trgu, ravnatelj Torbar se dogovorio s ravnateljem Klasične gimnazije, Antunom Premrúom, o preseljenju meteoroloških instrumenata u zgradu Velike realke na Griču. Tako je 1. prosinca 1861. počela raditi nova meteorološka postaja koja i danas radi bez prekida. Iz tog opservatorija izrasli su današnji DHMZ, Geofizički odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu i Seizmološka služba u Hrvatskoj, a neprekidni meteorološki niz s opservatorija Grič čini jednu od najvrjednijih riznica meteoroloških podataka u svijetu i jedan je od najhomogenijih nizova u Europi, jer od početka mjerenja nije bilo prekida motrenja, promjene mjesta postaje, ni bitnih promjena u okolici postaje.
Torbar je bio i akademik, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te njezin višegodišnji predsjednik. Objavio je 19 radova iz raznih područja: astronomije, fizike, meteorologije, seizmologije... Za razliku od mnogih drugih znanstvenika koji su se usmjerili samo na opise događaja, u svakom svom radu Torbar je pokušao fizikalno tumačiti predmet rasprave te tako kroz različite pretpostavke doći do mogućeg znanstvenog rješenja.
Znanstveni meteorološki radovi
Među prvim je autorima koji su u nas objavljivali znanstvene meteorološke radove. Kroz osam meteoroloških rasprava koje je objavio, želio je ljudima skrenuti pozornost na važnost meteorologije i korist koju čovjek ima od te znanosti. U prvoj meteorološkoj raspravi (Prilog našim klimatskim odnošajima, Zagreb, 1892.) pisao je o žestokim zimama u Zagrebu kada je ustanovio i prisutnost temperaturnih inverzija gdje je temperatura na Sljemenu viša nego na Griču. Njegova posljednja najopsežnija meteorološka rasprava bila je o prognozi vremena.
Interes za pučku meteorologiju
Prvi je od naših meteorologa koji je provjeravao opravdanost pučkog uvjerenja o zahlađenju koji u narodu zovu ledeni sveci (10. - 15. svibnja) te je zaključio da iako zahlađenje nije redovita pojava, ono se događa u 66 % slučajeva. Unatoč tome, zaključio je da pučka meteorologija nema kvalitetnu fizikalnu podlogu te da je većinom nepouzdana npr. prognoza prema mjesečevim mijenama. Također prvi je u nas koji je pokušao znanstveno protumačiti vjetar i koji je istraživao Sunčeve pjege i njihov utjecaj na višegodišnje cikluse vremena. Pokušao je objasniti i mehanizam udara bure.
Interes za različita mjerenja i prognozu
Ovome dodajemo kako je Torbar nekoliko godina provodio različita mjerenja iz osobnog interesa. Tri puta dnevno mjerio je temperaturu zraka i rosišta, tlak, vodene pare i relativnu vlažnost, a izmjerene podatke je nadopunjavao opažanjima vjetra i oblaka. Na temelju svih ovih prikupljenih podataka sastavljao je prognozu vremena za Zagreb i redovito je uspoređivao sa stvarnim vremenom. Zanimljivo je spomenuti i kako je upotrijebio jedan meteorološki instrument za nemeteorološku svrhu - s aneroidom, kovinskim barometrom, odredio je visinu Kleka i Plješivice.
Iz područja seizmologije poznato je njegovo izvješće o najvećem zagrebačkom potresu koji se zbio 9. studenoga 1880. godine. O tome događaju napisao je iscrpne podatke, a procijenio je i dubinu žarišta potresa (10 – 15 km) koja je bila blizu suvremenim istraživanjima (12 – 17 km) čime je pokazao znanstvenu ozbiljnost i poznavanje principa fizike.
Pisac udžbenika i tvorac hrvatskog prirodoslovnog nazivlja
Najpoznatiji hrvatski geofizičar, Andrija Mohorovičić imao je samo riječi hvale na prosvjetiteljski rad Josipa Torbara. Pišući o njegovom radu, naziva ga ocem mladeži i starijim bratom svih učitelja. Torbar je prevodio i pisao udžbenike za pučke i srednje škole na hrvatskom jeziku, pomogao je pri utvrđivanju meteorološkog nazivlja te se smatra važnim tvorcem hrvatskog prirodoslovnog nazivlja. Bio je urednik više časopisa i listova, a u nekima od njih je objavljivao svoje znanstvene rasprave. Svojim je zalaganjem za meteorologiju pokazao javnosti koliko je kao znanost ona potrebna i koliko su informacije dobivene iz meteoroloških istraživanja korisne te ga zato s pravom možemo nazvati vrsnim promicateljem meteorologije!
Iako je rođen na dan šala, Torbarov rad i intelektualna ostavština to nipošto nisu. Doprinos znanosti kojeg je ostavio iza sebe rezultat su njegove posvećenosti poslu gdje vjerojatno nije bilo puno mjesta za šalu, već za ozbiljan i ustrajan dugogodišnji rad.
Dodatne informacije o Josipu Torbaru:
Život i djela Josipa Torbara, autobiografska knjiga Josipa Torbara dostupna je ovdje.
Uređeno: 26. 7. 2019.