1. Naslovnica
  2. Objave, najave, natječaji

Objave - priopćenja


Svjetska meteorološka organizacija potvrđuje najviše temperature na Antarktičkom području

WMO, Ženeva, 1. 3. 2017. − Odbor stručnjaka Svjetske meteorološke organizacije (WMO) objavio je nove rekorde za najviše temperature koje su zabilježene na Antarktičkom području što je dio kontinuiranog nastojanja da se proširi baza podataka o ekstremnim meteorološkim i klimatskim prilikama u cijelom svijetu.

Poznavanje i verifikacija ovih ekstremnih vrijednosti važna je za proučavanje vremena, klimatske varijabilnosti te klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem na globalnoj i regionalnim skalama.

Najviša temperatura zabilježena na "Antarktičkom području" (prema definiciji WMO-a i UN-a Antarktika je kopneno i ledeno područje južno od 60° S) iznosila je 19,8 °C i zabilježena je 30. siječnja 1982. na znanstvenoistraživačkoj postaji Signy, u zaljevu Borge na otoku Signy.

Najviša temperatura zabilježena na "Antarktičkom kontinentu", koji je definiran kao glavna kopnena masa zajedno sa susjednim otocima, iznosila je 17,5 °C i zabilježena je 24. ožujka 2015. na argentinskoj znanstvenoistraživačkoj postaji Esperanza koja se nalazi u blizini sjevernog vrha Antarktičkog poluotoka.

Kao treća, navodi se najviša temperatura na "Antarktičkom platou" (na ili iznad 2500 m nadmorske visine) koja iznosi -7,0 °C i zabilježena je 28. prosinca 1980. na automatskoj meteorološkoj postaji (AWS) D-80 koja je smještena u zaleđu obale Adelié.

Ipak, najniža temperatura zabilježena prizemnim mjerenjima ne samo za Antarktičko područje već i u cijelom svijetu iznosi -89,2 °C i izmjerena je na postaji Vostok 21. srpnja 1983. godine.

Postoji mogućnost da na Antarktičkom području dođe i do većih ekstrema, a velika je i vjerojatnost da su se već i zbili. Kao i kod svih vrednovanja WMO-a, ekstremi se identificiraju samo temeljem dostupnih visokokvalitetnih prizemnih podataka.

Povjerenstvo WMO-a za klimatologiju vodi Arhiv meteoroloških i klimatoloških ekstrema (Archive of Weather and Climate Extreme) u kojem su pohranjeni podaci o najvišim i najnižim temperaturama, količini oborine, najvećim zrnima tuče, najduljem sušnom razdoblju, maksimalnom udaru vjetra, najduljem sijevanju i najvišu visinu vala.

Antarktika se rasprostire na 14 milijuna km2 (približno je dvaput veća od Australije) i hladan je, vjetrovit i sušan kontinent. Srednja godišnja temperatura iznosi od oko -10 °C na obali do -60 °C u najvišim područjima u unutrašnjosti kontinenta. Debljina golemog ledenog pokrivača je do 4,8 km i sadrži 90 % svjetske slatke vode što je dovoljno da se morska razina podigne za oko 60 m u slučaju njegovog topljenja. U posljednjih 50 godina temperature su se na Antarktičkom poluotoku (sjeverozapadni vrh u blizini Južne Amerike) povisile za 3 °C što ga svrstava u područja na Zemlji gdje se odvija najbrže zatopljenje.
U posljednjih 50 godina duž zapadne obale Antarktičkog poluotoka došlo je do povlačenja gotovo 87 % ledenjaka, a glavnina njih povukla se brže u posljednjih 15 godina.

Provjera ova tri ekstrema za Antarktiku nam pomaže za bolje razumijevanje njenih klimatskih režima, posebno maritimnih u odnosu na kopnene. Međunarodni odbor za evaluaciju u sklopu Povjerenstva WMO-a za klimatologiju navodi da su rekordne vrijednosti za sve tri postaje zabilježene tijekom pritjecanja toplog zraka. Na znanstvenoistraživačkim postajama Signy i Esperanza puhao je topli fen. Na postaji D-80 glavni doprinos dali su Sunčevo zagrijavanje za vedrog neba.

Cilj WMO istraživanja je poboljšati kvalitetu opažanja uz pomoć temeljitih analiza motriteljskih praksi i odabirom odgovarajuće opreme.

"Antarktika i Arktik su slabo pokriveni meteorološkim motrenjima i prognozama iako imaju značajnu pokretačku ulogu u dinamici klime i oceana. Verifikacija maksimalnih i minimalnih temperatura nam pomaže kod oblikovanja slike o vremenu i klimi u jednom od najudaljenijih područja na Zemlji" kaže Michael Sparrow, stručnjak za polarna područja u Svjetskom program istraživanja klime kojeg sufinancira WMO.

U svrhu poboljšanja meteorološkog prognoziranja i prognostičkih modela na Antarktici i Arktiku, WMO je jedan od organizatora Godine polarnih predviđanja koja će se obilježavati od sredine 2017. do sredine 2019. godine. Svrha je povećati i poboljšati istraživanje, opažanja i modeliranje na polovima.

"Ovo istraživanje ističe potrebu za stalnim praćenjem cjelokupnog Antarktičkog područja i potrebu za osiguranjem najboljih mogućih podataka potrebnih za provođenje analiza klimatske promjene i na globalnoj i na regionalnim razinama" istaknuo je Randall Cerveny, izvjestitelj WMO-a o klimatskim i meteorološkim ekstremima.

Svi detalji procjene nalaze u on-line izdanju časopisa Eos Earh and Space Science News Američke geofizičke unije (AMU) koje je objavljeno 1. ožujka 2017. godine.

Napomena za urednike

Međunarodno vijeće za evaluaciju Povjerenstva SMO-e za klimatologiju sačinjavaju stručnjaci za polarnu znanost i klimatolozi iz Argentine, Španjolske, Maroka, Novog Zelanda, Ujedinjenog kraljevstva i SAD-a.

  • Maria de Los Milagros Skansi (Departamento Climatología Servicio Meteorológico Nacional, Argentina)
  • John King (Atmosphere, Ice and Climate team, British Antarctic Survey, Cambridge, UK)
  • Matthew A. Lazzara (Madison Area Technical College and University of Wisconsin-Madison, Madison, Wisconsin USA)
  • Jose Luis Stella, (Departamento Climatología Servicio Meteorológico Nacional, Argentina)
  • Susan Solomon (Department of Earth, Atmospheric, and Planetary Sciences, Massachusetts Institute of Technology, Cambridge, Massachusetts USA)
  • Phil Jones (Climatic Research Unit, School of Environmental Sciences, University of East Anglia Norwich, UK; Center of Excellence for Climate Change Research/Dept of Meteorology, King Abdulaziz)
  • David Bromwich (Byrd Polar and Climate Research Center, Ohio State University, Columbus OH USA)
  • James Renwick (Victoria University of Wellington, Wellington, New Zealand)
  • Christopher C. Burt (The Weather Company, IBM)
  • Russell Vose (NOAA's National Centers for Environmental Information (NCEI),USA)
  • Daniel Krahenbuhl (Arizona State University Tempe AZ USA)
  • Randall S. Cerveny (Arizona State University School of Geographical Sciences USA)
  • Thomas C. Peterson (World Meteorological Organization Commission for Climatology)
  • Manola Brunet (Centre for Climate Change (C3), Dept. of Geography, University RoviraiVirgili, Spain & Climatic Research Unit, School of Environmental Sciences, University of East Anglia, UK)
  • Fatima Driouech (Climate Studies Service at the Direction de la Météorologienationale of Morocco, Morocco)

Međunarodno vijeće za vrednovanje odredilo je glavne temperaturne rekorde u skladu s postojećim WMO i UN definicijama za Antarktičko područje (koje obuhvaća svu ledenu i kopnenu površinu na ili južno od 60° S). Osim toga, vijeće je verificiralo sveopće prihvaćenu definiciju Antarktičkog područja kao kontinentalne kopnene površine. Treći rekord za Antarktički plato (na ili iznad 2500 m) definiran je u svrhu ukazivanja na široki raspon uvjeta koji postoje na Antartici.

Kao i kod svih WMO procjena krajnjih vrijednosti (npr. temperature, atmosferskog tlaka, vjetra itd.), i ove se temelje na vremenskim događanjima za koja su dostupni kvalitetni podaci i koja su geofizičari dostavili WMO-i. Postoji mogućnost i vjerojatnost da će do većih ekstrema doći ili je već došlo na Antarktičkom području. Krajnje vrijednosti koje su ovdje navedene su najviše izmjerena temperature koje su dane WMO-u na procjenu. Kada se događanja s višim krajnjim vrijednostima odnosno ekstremima zabilježe i dostave WMO-u, ona radi njihovo vrednovanje.

Svjetska meteorološka organizacija je mjerodavni glas sustava
Ujedinjenih naroda o vremenu, klimi i vodi.
Web-stranica WMO-a: public.wmo.int

Za više informacija molimo kontaktirati: Clare Nullis, cnullis(at)wmo.int. Telefon +41227308478.