1. Naslovnica
  2. Objave, najave, natječaji

Objave - događanja


Poster Svjetski meteorološki dan 2021

Ocean - naša klima i vrijeme

Govorimo li o vremenu i klimi, većina nas misli samo na ono što se događa u atmosferi. No zanemarimo li ocean, tada izostavljamo velik dio cjelokupne slike.

Prekrivajući 70 % Zemljine površine, ocean je glavni pokretač vremena i klime na Zemlji. Također, ima i ključnu ulogu u klimatskim promjenama. Ocean je, također i glavni pokretač globalne ekonomije jer utječe na više od 90 % svjetske trgovine i uzdržava 40 % stanovništva koje živi unutar 100 km od obale. Imajući to na umu, nacionalne meteorološke i hidrološke službe i istraživači redovito motre ocean i njegove promjene, utječući na upravljanje obalom te zaštitu ljudskog života na moru. Sve veći utjecaj klimatskih promjena čini danas promatranje oceana, istraživanje i službe važnijima nego ikada prije.

Ovogodišnjom temom Ocean - naša klima i vrijeme WMO stavlja u fokus povezanost oceana, klime i vremena na Zemlji. Također njome se obilježava i UN-ovo Desetljeće znanosti o oceanima za održivi razvoj (2021. – 2030.). Desetljeće podupire napore u objedinjavanju znanosti o oceanima kroz inovativne i transformirajuće ideje kao temelj podrške održivom razvoju. WMO, kao UN-ova specijalizirana agencija za vrijeme, klimu i vode, svjesna je koliko je važno razumjeti neraskidivu vezu između oceana, klime i vremena. To je važno za razumijevanje svijeta u kojem živimo, uključujući utjecaj klimatskih promjena te pomaže članicama WMO u jačanju svoje sposobnosti u zaštiti života i imovine – smanjujući rizik od katastrofa i podržavajući održivo gospodarstvo.


Kako ocean oblikuje vrijeme i klimu

Više od 90 % viška topline koja se zadržava na Zemlji zbog ljudskog utjecaja na emisiju ugljika, pohranjena je u oceanima. Od toga samo 2,3 % zagrijava atmosferu dok ostatak utječe na otapanje snijega i leda te zagrijava tlo.

Poznavanje uske povezanosti oceana i atmosfere iznimno je važno za prognoziranje vremenskih i klimatskih uvjeta. Ocean upija većinu sunčeve energije koja dopire do Zemlje. Kako ekvator dobiva mnogo više sunčeve energije nego polovi, ogromne horizontalne i vertikalne morske struje prenose tu toplinu diljem planeta. Neke od struja prenose toplinu tisućama kilometara prije nego što oceani otpuste većinu te topline nazad u atmosferu.

Ocean se zagrijava i hladi znatno sporije nego atmosfera, stoga je vrijeme u obalnom području umjerenije od kontinentalnog vremena, s manje temperaturnih ekstrema. Isparavanje oceana, naročito u tropima, stvara većinu kišnih oblaka, utječući na područje vlažnih i suhih zona na tlu. Ogromna količina energije koju ocean zadržava stvara najjače i najrazornije oluje na svijetu te ekstremne događaje kao što su ciklone (i tropske i izvantropske).

Više od 90 % viška topline koja se zadržava na Zemlji zbog ljudskog utjecaja na emisiju ugljika, pohranjena je u oceanima. Od toga samo 2,3 % zagrijava atmosferu dok ostatak utječe na otapanje snijega i leda te zagrijava tlo. Stoga se atmosfera znatno sporije zagrijava. Ovo nas ne bi smjelo ulijeniti ili usmjeriti na neaktivnost, jer navedeno zagrijavanje oceana samo odgađa puni učinak klimatskih promjena. Višak topline pridonosi povećanju razina oceana zbog termalnog širenja, istiskivanju kisika iz oceana (deoksigenacija), topljenju morskog leda, obalnim toplinskim valovima, blijeđenju koralja i drugih nepovoljnih uvjeta za život u moru. Neminovno, većina apsorbirane topline u oceanu, otpustit će se u atmosferu tijekom nadolazećih stoljeća.

Prognostičari kombiniraju oceanografska opažanja sa znanjem kako međudjelovanje oceana i atmosfere oblikuje vrijeme, sezonska i dugoročna klimatska i oceanografska obličja s motrenjem temperature (atmosferske i morske površine), atmosferskim tlakom, vjetrom, valovima, oborinom i drugim varijablama. Zajedno, ovi nizovi podataka postaju glavni ulaz u združene numeričke prognostičke i klimatske modele. Stoga, WMO zajednica snažno podupire motrenje oceana te s njima povezana istraživanja i usluge.

Činjenice

Ocean se ponaša kao Zemljin termostat i pokretna traka. Apsorbira i transformira značajan dio sunčevog zračenja koje dolazi do površine Zemlje uslijed čega dolazi do nastajanja vodene pare i zagrijavanja atmosfere. Ogromne vodoravne i okomite oceanske struje oblikuju i raznose tu toplinu diljem planeta, često i tisućama kilometara dalje.

Mnogo je oscilacija u Zemljinom oceanu i atmosferi koji se prirodno pojavljuju na različitim vremenskim geografskim skalama. Najpoznatiji je El Niño, zagrijavanje površinskih voda u istočnom tropskom Tihom oceanu. Zajedno s La Niñom čini dva od tri stanja konstantno promjenjive El Nino/Južne oscilacije (ENSO) koja mogu utjecati na obličja vremena diljem svijeta.

Oko 90 % viška energije koja se zadržava u sustavu Zemlje zbog povećanih koncentracija stakleničkih plinova odlazi u oceane. (Privremeno izvješće WMO-a o stanju globalne klime u 2020.)

Visoke temperature oceana dovele su do rekordne sezone uragana u Atlantiku tijekom 2020., sa 30 imenovanih tropskih oluja, uključujući 13 uragana i šest glavnih uragana, koji su imali izravan utjecaj na mnoge zemlje u Atlantskom bazenu, Karipskome moru i Meksičkom zaljevu. Također, bilo je i intenzivnih tropskih ciklona u Indijskom oceanu te u južnom Tihom oceanu.

Visoke oceanske temperature također su povezane i s ekstremnim događajima kao što su suša i požari. Temperature površine mora koje su više od prosjeka povezivale su se s toplijim i sušnim uvjetima, koji su utjecali na katastrofalne šumske požare u Australiji 2020. Visoke oceanske temperature mogu, isto tako, uzrokovati pomorske toplinske valove koji se smatraju podvodnim šumskim požarima te mogu uništiti ekosustave kao što su koraljni grebeni ili utjecati na migraciju riba.


Omogućavanje sigurnosti na moru i kopnu

WMO surađuje s Međunarodnom pomorskom organizacijom (IMO) i Međunarodnom hidrografskom organizacijom (IHO) kako bi pružio standardizirane informacije, prognoze i upozorenja u svrhu omogućavanja sigurnosti života i imovine na moru, a u skladu s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) i pripadajućim Svjetskim pomorskim sustavom za pogibelj i sigurnost (GMDSS). To naročito uključuje širenje informacija o pomorskoj sigurnosti na Arktiku, gdje se zbog otapanja i sve manje količine morskog leda povećava pomorski promet.

WMO-ov Globalni sustav obrade podataka i prognoze međunarodni je mehanizam koji koordinira kapacitetima članica kako bi se meteorološke analize i prognostički proizvodi pripremili i bili svima dostupni. Sustav omogućuje dostavu usklađenih servisa, uključujući i one koji se tiču pomorskih i oceanskih, preko mreže globalnih, regionalnih i nacionalnih centara. Više od 40 Regionalnih specijaliziranih meteoroloških centara (RSMC) odgovorno je za servise povezane s oceanima uključujući pomorsku meteorologiju, predviđanje oceanskih valova, nepogode i tropske ciklone. Centri za upozorenje na tropske ciklone WMO-a također olakšavaju međunarodnu suradnju i razmjenu najbolje prakse.

Razine mora koje se neprestano povećavaju mogu štetiti zalihama pitke vode i otežati utjecaj oluja i poplava na obali. Bolji prikazi kako će se oluje mijenjati, morski led topiti, a razina regionalnih mora podizati ključni su za bolju sigurnost života i imovine na moru te za upravljanje obalnim zonama. WMO ima nekoliko inicijativa koje su posvećene pomaganju osjetljivih zajednica npr. potaknuti male otočne zemlje u razvoju (SIDS) da osiguraju vremenske, pomorske i klimatske servise temeljene na učinku.

Činjenice

Međunarodna konvencija o zaštiti života na moru (SOLAS) općenito se smatra najvažnijom od svih međunarodnih sporazuma koji se odnose na sigurnost brodova. Prva verzija prihvaćena je 1914., dvije godine nakon potonuća Titanika (IMO).

Arktik se zagrijava dvaput brže od globalnog prosjeka. Gubitak morskog leda dovodi do povećanja pomorskog prometa. Manje leda ne znači manje opasnosti jer postoji neprestana i skrivena prijetnja. Posljedice velike nesreće u arktičkim vodama bile bi pogubne za okoliš. Važno je unaprijediti prognoze i upozorenja na vremenske uvjete i uvjete leda u polarnim i rubnim područjima.

Oko 40 % svjetskog stanovništva živi unutar 100 km od obale. WMO nastoji zaštititi zajednice od obalnih opasnosti, kao što su valovi, olujni uspori i povećanje razine more preko poboljšanih Ranih sustava upozorenja o višestrukim opasnostima te prognozama temeljenim na učinku.

Najviša visina valova na svijetu izmjerena motriteljskim brodom iznosila je 18,5 m u Sjevernom Atlantiku 8. veljače 2000. Najviša visina valova u svijetu izmjerena pomoću plutače iznosila je 19,0 m u Sjevernom Atlantiku 4. veljače 2013. (World Meteorological Organization Global Weather & Climate Extremes Archive, Arizona State University)

Video

Sigurnost na moru – Međunarodni simpozij o ekstremnim pomorskim uvjetima – Ususret sigurnosti života na moru i održivoj plavoj ekonomiji


Motrenje oceana

S obzirom da je ocean globalno dobro, potrebna je jaka međunarodna suradnja za redovito i održivo motrenje. WMO sudjeluje u financiranju sljedećih organizacija: Globalnog sustava za motrenje oceana, Međuvladine oceanografske komisije (IOC) pri Obrazovnoj, znanstvenoj i kulturnoj organizaciji UN-a (UNESCO), Programa za okoliš Ujedinjenih naroda te Međunarodnog znanstvenog vijeća (ISC) čiji je cilj motrenje sadašnjeg stanja oceana i praćenje zagrijavanja oceana i njegovih promjena. Ovaj usklađeni sustav obuhvaća mrežu plutača, brodova i druge načine motrenja.

Tehnološki napredak potpuno je promijenio naše mogućnosti sustavnog motrenja oceana i razumijevanje njegove uloge u vremenu i klimi. Niz međunarodnog programa Argo, koji se sastoji od više od 3 000 plutajućih plovaka, omogućuje donošenje kontinuiranih podataka s dubine oceana od 2 000 m koji se tada slobodno raspodjeljuju. WMO-IOC OceanOps u Francuskoj na čelu je koordinacije ovog globalnog programa. WMO surađuje s pomorskim sektorom kako bi se omogućilo neprestano motrenje vremena i oceana s Volonterskih motriteljskih brodova i motriteljskih oceanskih platformi. WMO i IOC također zajednički rade kako bi poduprli Data Buoy Cooperation Panel s mrežom plutača integriranih u oceanografska i meteorološka motrenja.

Projekt polarnog predviđanja (PPP) je desetogodišnje (2013. – 2022.) nastojanje WMO-ovog Svjetskog istraživačkog programa (WWRP) u promociji zajedničkog međunarodnog istraživanja i omogućavanja razvoja naprednih servisa predviđanja vremena i okoliša u polarnim područjima, na vremenskim skalama od sati do sezona. WWRP također provodi istraživanja za tropsku meteorologiju, naročito u razumijevanju dinamike oceana tijekom sezone monsuna.

Unatoč mnogim napretcima i dalje je velik dio oceana neistražen. Potrebna su dugoročnija, održiva motrenja kako bi se postiglo bolje razumijevanje, predviđanje te razvile usluge za suživot s promjenama koje su u globalnom okolišu izazvane bili prirodnim bilo ljudskim djelovanjem.

Činjenice

Dnevno se dojavljuje preko dva milijuna in situ oceanskih motrenja koja su dio Globalnog sustava za motrenje oceana. (Ocean Ops Report Card 2020)

Važna motrenja oceana skupljaju se sa oko 4 000 robotskih Argo plovaka koji mjere temperaturu, salinitet, tlak i obavljaju biogeokemijska mjerenja.

U grčkoj je mitologiji Argo bio brod kojim su Jazon i Argonauti plovili ne bi li pronašli zlatno runo. Argo plovci plove morima i u 21. stoljeću, i rade zajedno sa satelitom JASON-1 koji mjeri oblik oceanske površine. Podaci s Arga i satelita JASON-1 zajedno prate oceanske struje, oceanski prijenos topline i slatke vode diljem svijeta te povećanje razine mora (Argo plovci).

Oceanski senzori koje nose životinje koriste se kako bi se izdvojile različite varijable u područjima s kojih kronično nedostaje uzoraka. Te varijable uključuju profile temperature i saliniteta, ali i fluorescenciju, zastupljenost kisika, površinske valove te dinamiku vjetra. Ova motrenja, također, donose podatke o kretanjima i ponašanju životinja, što je važno radi zaštite životinja i njihovih staništa (Ocean Ops Report Card 2020).

Copernicusov Sentinel-6 Michael Freilich, satelit kojim se motri ocean, lansiran je 21. studenoga 2020. u 18:17 iz zračne vojne baze Vandenberg u Kaliforniji. Njegova je osnovna misija visoka preciznost u mjerenju visine oceana, dajući podatke o topografiji morske površine uključujući razinu mora i značajnu visinu valova (Eumetsat, ESA, NASA).

Videa

WMO-ov animirani film o važnosti plutača

GOOS-ova strategija 2030.


Prognoziranje klimatske varijabilnosti

Osim što utječe na geografiju klimatskih zona na planetu, ocean utječe i na promjenu klime u razdoblju od nekoliko tjedana pa do desetljeća kroz redovite oscilacije. Primjer je El Niño Južna oscilacija (ENSO)- koji uključuje ekstreme poput El Niño i La Niña – u tropskom Pacifiku, Dipol Indijskog oceana i Sjeverno-atlantska oscilacija. Oscilacije su uzrokovane promjenama obličja površinske temperature mora, atmosferskog tlaka, i vjetrom uzrokovanih klimatskih razdoblja koja su toplija ili hladnija, vlažnija ili suša od normalnih.

Pomoću unaprjeđenog motrenja oceana i atmosfere te poboljšanog znanstvenog razumijevanja, znanstvenici mogu bolje prepoznati i predvidjeti te oscilacije, a time i klimu i vrijeme. WMO-ovi regionalni klimatski centri WMO-a i Regionalni klimatski forumi koriste se tim znanjima za izradu usklađenih sezonskih klimatskih prognoza.

Činjenice

Postoje i mnoge druge oscilacije u atmosferi i oceanu koje se prirodno pojavljuju u Tihom oceanu, Atlantiku, Indijskim oceanima, a koje uzrokuju klimatsku varijabilnost.

Najpoznatiji su El Niño i La Niña.To su suprotne faze prirodnog klimatskog obličja duž tropskog Tihog oceana koji se njiše (oscilira) naprijed-nazad prosječno svakih tri do sedam godina. Zajedno se nazivaju ENSO što je skraćnica za El Ninõ Južna oscilacija/El Niño Southern Oscillation (NOAA). El Niño na španjolskom znači dječak ili dijete Isus, a tako su ga nazvali peruanski ribari prije više od 100 godina kada su u razdoblju oko Božića primijetili promjene u populacijama inćuna.

Što se tiče modernih mjerenja, najduži El Niño trajao je 18 mjeseci, dok je najduža La Niña trajala 33 mjeseca. Godina 2016. bila je najtoplija otkada postoje mjerenja zbog kombinacije jakog El Niña i klimatskih promjena. La Niña je dosegnula vrhunac 2020./2021., ali njezini se učinci još uvijek nastavljaju.

Arktička oscilacija uključuje obličja njihaljke u atmosferskom tlaku između sjevernog pola i srednjih sjevernih geografskih širina. Njezina negativna (hladna) faza često znači da velik dio SAD-a te Sjeverne Europe i Azije imaju hladne i olujne zime.

Dipol Indijskog oceana (IOD) se također ponaša poput klackalice. Tijekom tzv. pozitivne faze, temperature mora koje su više nego inače u zapadnom dijelu Indijskog oceana donose jake kiše u Istočnu Afriku i Indiju, a temperature mora koje su niže od uobičajenih donose sušu u Jugoistočnu Aziju i Australiju. U negativnoj se fazi ocean i monsunski uvjeti zamijene.

Video

El Niño 2015.-2016.


Ocean i klimatske promjene

Proučavanje oceana važno je i zbog razumijevanja klimatskih promjena koje je potaknuo čovjek svojim djelovanjem. Svjetski program istraživanja klime (WCRP), kojeg sponzoriraju WMO, IOC, i ISC, koordinira nastojanja u razumijevanju temeljnih pitanja o oceanu i klimi te njihove interakcije koja dovodi do ekstremnih događaja. Globalni sustava za motrenje oceana (GOOS) i WRCP surađuju s Globalnim sustavom motrenja klime (GCOS) (kojeg također sponzorira WMO, IOC, UNEP i ISC) u svrhu razumijevanja veze između oceana i klime.

U oceanu je pohranjena većina topline koja je oslobođena emisijama stakleničkih plinova koje je izazvao čovjek i ima glavnu ulogu u stvaranju klimatskih promjena. Ocean također upija i određenu količinu ugljičnog dioksida nastalog ljudskim djelovanjem zbog čega morska voda postaje kiselija (ili, točnije, manje lužnata). To je već oštetilo koraljne grebene i ribarstvo u tom području od kojeg živi milijarda ljudi.

WMO koordinira nastojanja u razumijevanju izmjene plinova i aerosola između oceana i atmosfere. U suradnji s drugim organizacijama, kao što je "UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), WMO također podupire motrenja radi boljeg razumijevanja utjecaja klimatskih promjena na morsku produktivnost i ribarstvo.

WMO je zajedno s UNEP-om matična organizacija Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). IPCC tijelo je UN-a za procjenu znanstveno utemeljenih činjenica vezanih uz klimatske promjene. IPCC-ijev Posebni izvještaj o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja, koji je objavljen 2019. godine, važan je pokazatelj doprinosa globalnom razumijevanju oceana, vremena i klime.

Činjenice

Oko 90 % viška energije koja se skuplja u Zemljinom sustavu zbog povećanih koncentracija stakleničkih plinova odlazi u ocean (Privremeno izvješće WMO-a o stanju globalne klime u 2020.).

Kako se ocean zagrijava, povećava mu se volumen. Termalna ekspanzija kao i otapanje ledenog pokrova na Grenlandu i Antarktiku te ledenjaka diljem svijeta utječu na povećanje razine mora. Razina mora povećala se za 15 cm tijekom 20. stoljeća. Predviđanja IPCC-a pokazuju da do 2100. godine povećanje razine mora može doseći oko 30 do 60 cm ako se znatno ne smanje emisije stakleničkih plinova i ako se globalno zatopljenje ne ograniči znatno ispod 2 °C.

Ocean upija oko 23 % godišnjih emisija antropogenog CO2 u atmosferu.

CO2 reagira s morskom vodom i povećava njezinu kiselost. Ugrožava organizme i ekosustave, uključujući sigurnost hrane, ugrožavanjem ribarstva i akvakulture. Također, utječe i na zaštitu obale oslabljujući koraljne grebene, koji štite obalno područje i turizam (Privremeno izvješće WMO-a o stanju globalne klime u 2020.).

Predviđa se da će se do 2100. oceanska kiselost povećati za 100 – 150 %, utječući na polovicu cjelokupnog morskog života. (UN Stats, SDGs Report 2020, Goal 14)

Tijekom 2020. godine 82 % oceana doživjelo je barem jedan obalni toplinski val koji je značajno utjecao na morski život i zajednice koje o njemu ovise (Privremeno izvješće WMO-a o stanju globalne klime u 2020.).


Ciljevi održivog razvoja i druge inicijative

WMO, nacionalne meteorološke i hidrološke službe te druga nacionalna tijela podupiru međunarodne napore praćenja temperature oceana, morske struje, salinitet, i razine mora – sve glavne varijable za razumijevanje vremena, klime i klimatskih promjena. Također, podupiru i upravljanje obalom i otpornost, naročito za male otočne zemlje u razvoju i ostale ranjive regije. Kako se oceani nastavljaju zagrijavati, a razine mora rasti, tako se i potreba za motrenjem, istraživanjem i operativnim servisima za oceane nastavlja razvijati. Sustavi za rano upozorenje na višestruke opasnosti te servisi prognoziranja usmjereni na učinak postaju sve važniji kako bi se smanjio rizik od katastrofe. Ovi napori pridonose Ciljevima održivog razvoja, Okviru iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa te Putu SAMOA.

WMO-ov godišnji izvještaj o globalnom stanju klime mjerodavan je izvor informacija o razvoju globalne klime za donosioce odluka o klimatskoj politici. Temeljen na nizu dogovorenih klimatskih indikatora, svake godine izvještaj dopunjuju stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCC) kao i one koje nastoje ispuniti ciljeve Pariškog sporazuma o klimi. Među ostalim indikatorima koji se prate u izvještaju, četiri se odnose na oceane , uključujući i globalnu temperaturu koja pak uključuje temperaturu površine oceana, udio topline u oceanu, razinu mora i zakiseljavanje oceana.

WMO se posvećuje doprinosu UN-ovom Desetljeću znanosti o oceanima za održivi razvoj (2021. – 2030.), s velikim dijelom svoga rada koji je integriran u ciljeve Desetljeća kao siguran ocean, predviđeni ocean i transparentan ocean. WMO je također imenovani predlagač za Earth Shot Prize (2021. – 2030.), koja traži rješenja za hitne izazove u okolišu, a koji uključuju ocean i klimu.

Činjenice

Oko 90 % svjetske trgovine obavlja se brodovima. Predviđa se da će se do 2030. oceanske ekonomske aktivnosti udvostručiti s 1,5 na 3 trilijuna USD. Međunarodna kooperacija i suradnja ključne su za pronalaženje učinkovitih globalnih rješenja koja podupiru održivost i sigurnost ljudi, imovine i planeta. (Ocean Obs Report Card)

UN-ovo Desetljeće znanosti o oceanima za održivi razvoj ima za cilj Znanost koja nam je potrebna za ocean koji želimo. Znanost o oceanu može nam pomoći da istaknemo učinke vremena i klime, klimatskih promjena, hitnih slučajeva u morskom okolišu uključujući zagađenje, zakiseljavanje oceana, gubitak morskih vrsta te propadanje pomorskog i priobalnog okoliša (UN Ocean Decade).

Znanstveno izvješće o globalnom oceanu iz 2017. otkrilo je da na znanost o oceanu otpada svega između 0,04 % i 4 % ukupnih vladinih izdataka za istraživanje i razvoj u svijetu. Desetljeće oceana pomaže u mobilizaciji partnerstava i povećanju ulaganja u prioritetna područja u kojima je potrebno hitno djelovanje.

Znanstveno izvješće o globalnom oceanu iz 2017. godine ima sedam ciljeva: čisti ocean, održivo izlovljavanje i produktivan ocean, zdrav i otporan ocean, transparentan ocean s otvorenim pristupom podacima, informacijama i tehnologijama, predvidljiv ocean, zatim inspirirajući i angažirani ocean (UN Ocean Decade).

The Earthshot Prize globalna je nagrada, koja se dodjeljuje za inovativna rješenja u okolišu za 5 earthshotsa koji uključuju oživimo naš ocean i popravimo našu klimu. WMO je službena agencija za nominacije za nagradu i godišnje može nominirati projekte koji inspiriraju oceansku i klimatsku znanost za održivi razvoj. Ideje se mogu slati na earthshotprizeinfo@wmo.int.